Grijanje tla u klijalištima, staklenicima i plastenicima.
Električni grijači polažu se u tlo i griju korijenje umjesto zraka. Time se stvara pogodnija klima i za korjenje i za nadzemni dio biljke, pospješuje se rast i smanjuju oštećenja nadzemnog dijela gljivicama i insektima.

Grijanje poda u uzgajalištima mladunčadi domaćih životinja.
Hladan betonski pod i eventualno grijanje odozgo uzrok su čestim oboljenjima i ugibanju mladih legla. Topla stelja, naprotiv, pogoduje zdravom razvoju mladunčadi.

Grijanje pojilica i pojilišta.
Kod staja otvorenog tipa izražen je problem smrzavanja pojilica, pojilišta i njima pripadnih vodovodnih cijevi. Primjenom električnih grijača otklanjaju se ti problemi i omogućava nesmetano napajanje stoke.

Grijanje tla umjesto zraka
Da bi klijališta, staklenike ili plastenike mogli koristiti cijele godine, u hladnim ih je danima potrebno grijati. Uobičajeno je grijanje toplim zrakom koje zimi u vjetrovitim krajevima zahtijeva mnogo skupe energije, a nije sasvim opravdano, jer biljka može dobro rasti i u hladnijem zraku, ako joj korjenov sustav nije pothlađen.
Prva ozbiljnija istraživanja podnog grijanja staklenika provedena su 1972.-73. godine. Istraživanja su bila usmjerena na korištenje niskotemperaturnih izvora, kao što su termocentrale, geotermalna i solarna energija i za njih je trebalo prilagoditi tehnologiju uzgoja bilja i sisteme grijanja staklenika.
Tako se došlo do saznanja da se grijanjem zemlje umjesto zraka u stakleniku, uz manju potrošnju energije postižu bolji uzgojni rezultati. Ranije sazrijevanje uz zadržan ili bolji izgled uočen je kod mnogih kultura.
Za grijanje korjena biljke najbolji je sustav podnog grijanja. Ovo saznanje je uvjetovalo čitav niz pokusa o mogućnosti promjene tehnologije uzgoja biljaka. Trebalo je promijeniti naviku grijanja cjelokupnog prostora i prijeći na grijanje korjenovog sistema, tj. uzgoja biljke u relativno hladnijem okruženju. Osim toga, za grijanje tla potrebno je 30-ak % manje energije nego za grijanje zraka staklenika.
Za podno grijanje moguće je koristiti više sustava. Od u podu ugrađenih cijevi za toplu vodu, do toplom vodom natopljenog poroznog betona. No najveći je napredak primijećen u primjeni električnih grijača koji se koriste za zaštitu vanjskih površina od smrzavanja. Ugradnja električnih grijača je jednostavna: potrebno ih je samo staviti dovoljno duboko u zemlju da se ne oštete prekopavanjem, ili se zaštićuju polaganjem aluminijske rabic mreže iznad grijača.
U tako grijanom stakleniku postižu se najpovoljniji uvjeti: temperatura zraka između 15 i 19°C, a tempratura zemlje između 24 i 27°C. Uz potpuno mikroprocesorsko upravljanje svim parametrima klime, insolacije i podnog grijanja, te uz poboljšanu izolaciju staklenika, u praksi su, u odnosu na stare staklenike, postignute uštede energije za grijanje i do 70%.

U uzgajalištima domaćih životinja grijaće se trake polažu u cementnu glazuru poda. Ukoliko su uzgajalištu potrebne manje površine na kojima bi boravile mlade životinje, one se mogu i naknadno izvesti u obliku cementnih podesta u koje se polažu grijaće trake i termostat.

Za zaštitu cjevovoda i spremnika pojilišta vrlo se uspješnom i štedljivom pokazala primjena samoregulirajućih grijaćih traka, iako je, radi niže cijene i na ovom području vrlo česta primjena grijača stalne snage grijanja.
Grijač se polaže uzduž cijevi s donje strane, uz vanjsku stranu koljena, obavija oko ventila i pričvršćuje obujmicama i aluminijskom samoljepljivom trakom. Oko svega je potrebno postaviti prikladnu toplinsku izolaciju; od staklene vune u aluminijskom zaštitnom limu u vanjskim prostorima, ili od pjenušavih PVC termoizolacionih cijevi u prostorima zaštićenim od kiše.

saznajte više>>> Jednožilni i dvožilni grijaći kabeli stalne snage
saznajte više>>> Uspješno korištenje staklenika i plastenika tokom cijele godine