Grijanje hidrantskih cijevi i hidranata, vodovodne mreže, pumpe i spremnika hidrofora, pojilica, grijanje spremnika iznutra...

Zbog razornog širenja vode prilikom zaleđivanja veliku štetu može izazvati pucanje vodovodnih instalacija, cijevi, ventila hidrofora, hidranata, crpki i sl. Toplinska izolacija nije dovoljna kao zaštita od smrzavanja ako je pri tome dovod topline manji od odvoda. To znači da će toplinska izolacija biti dostatna npr. ako stalno protječe voda i odvod topline nije tako velik da se voda zaledi, ali ako voda stoji, zalediti će se nakon izvjesnog vremena. U takvim slučajevima su samoregulirajuće grijaće trake najbolje rješenje, jer na svakom mjestu svoje dužine griju ovisno o temperaturi na tom mjestu. Time se ujedno racionalno troši električna energija. Termostat na cjevovodu tu nema smisla, jer on mjeri temperaturu samo na tom mjestu, a sav ostali dio grijanja trase je izvan kontrole. Stoga je logično da se termostatom mjeri temperatura vanjskog prostora u kojem se nalazi vodovodna instalacija. Ukoliko je temperatura tog prostora iznad 0°C ili kako se zbog sigurnosti podešava na 3 do 5°C ili čak i više, tada nema opasnosti od zaleđivanja i samoregulirajuće grijaće trake potpuno se iskapčaju tj. I ona preostala mala snaga grijanja kod takvih temperatura više nije potrebna. Dakle samoregulirajuće grijaće trake, kao što naziv kaže, same reguliraju svoju snagu, a termostat služi za vršno iskapčanje.

saznajte više>>> Paralelne grijaće trake samoregulirajuće ili stalne snage