

|
Problemi grijanja u crkvama
Vjernici zimi dolaze na obrede dobro obučeni, zadržavaju odjeću cijelo
vrijeme i pri tome mirno stoje, sjede ili kleče. U takvim se okolnostima
toplina nepokrivenih dijelova tijela isijava na stijenke prostorije,
a toplina nogu se provodi na pod. Dakle, za osjećaj topline je važnija
toplina stijenki nego temperatura zraka.
Crkve su u pravilu vrlo visoke i imaju veliki volumen u odnosu na površinu
poda. Grijanje zraka u takvom prostoru nije dobro rješenje iz više razloga:
nepotrebno se grije zrak po cijelom volumenu, čak ni pri temperaturi
od 20-22°C ljudi se ne osjećaju ugodno jer im «zebu» noge zbog hladnih
stijenki, veliki su gubici uslijed izmjene zraka, temperatura zraka
je viša nego temperatura stijenki, pa dolazi do kondenzacije vlage na
zidovima, orguljama, freskama, umjetninama i ostalim predmetima na kojima
se ubrzo pojavljuju oštećenja.
Rješenje koje je udobno, čisto i zdravo
Toplinu treba dovesti izravno vjernicima i svećeniku pod noge, umjesto
da grijemo zrak.
Osnovno karakteristično svojstvo podnog grijanja je drugačija i znatno
povoljnija raspodjela temperature po visini prostorije, nego što je
to slučaj kod radijatorskog grijanja ili grijanja bilo kakvim pećima.
Zamisao uključivanja podne površine u sistem grijanja je jednostavna
- izvor topline velike površine raspodjeljuje toplinu prostorom ravnomjernije,
ugodnije i povoljnije nego tradicionalni sistemi. Topli je zrak tamo
gdje ga trebamo, na visini od oko 50-80 cm, izbjegava se nepotrebno
nakupljanje toplog zraka uz strop, a osjećaj topline je isti i kada
je na 150 cm od poda temperatura zraka oko 2 stupnja niža nego kod radijatorskog
grijanja. Samo se zbog rasporeda topline u prostoriji štedi 15-20% toplinske
energije. Također nema intenzivnog horizontalnog strujanja zraka uz
pod koje uzrokuje osjećaj hladnoće po nogama.
Bojazan da podno grijanje štetno utječe na zdravlje, vene u nogama,
otklonjena je reguliranjem temperature poda po DIN propisima, koji ne
dozvoljavaju temperaturu poda veću od 27-29°C. Ovim se niskotemperaturnim
grijanjem također otklanja problem intenzivnog uzdizanja prašine s poda,
zrak je vlažniji, a pogotovo nema neugodnog i za disanje štetnog izgaranja
prašine, kao što je slučaj kod radijatorskog grijanja. Ovim se načinom
grijanja otklanja i problem kondenzacije.
Budući da je u sakralnim i drugim objektima koji se povremeno koriste
prisutna mogućnost pada temperature ispod nule, ne preporučujemo toplovodno
podno grijanje jer postoji opasnost od smrzavanja i pucanja instalacije.
Takvo grijanje zahtijeva stalni nadzor, održavanje vrelovodnog kotla,
prostor za pripremu tople vode, dimnjak… Zato preporučujemo električno
podno grijanje.
Nevidljivo grijanje
Podno grijanje nije samo vrlo ugodno, već i potpuno nevidljivo. Ne
zauzima prostor na zidu ili podu, nema neugodnih šumova, nema kotlovnice
ili plamenika, a time ni dimnjaka, nema pokretnih dijelova koji izazivaju
buku i kvarove, nema onečišćenja, nema opasnosti od smrzavanja vodne
mreže i ne zahtijeva ikakvo održavanje.
Investicija 20% manja, potrošnja 35% manja, gubitaka nema
Električno podno grijanje je u prosjeku dvostruko jeftinije od sličnih
toplovodnih sistema i jednostavnije se postavlja, pa su manji troškovi
ugradnje.
Ukupna ušteda u potrošnji je cca 35%. Utrošak energije je minimalan,
80 do 150 W/m2 i to samo na dijelu poda koji se koristi, dakle onom
koji nije pokriven namještajem ili sl. Kod električnog grijanja nema
gubitaka energije (djelomično sagorijevanje goriva i gubici u dimnjaku).
Brojne studije i iskustva diljem svijeta pokazale su učinkovitost električnih
sistema grijanja.
Mogućnost potpune automatizacije upravljanja električnim grijanjem
Cijelim je sustavom moguće upravljati ručno, jednostavnom sklopkom za
ukopčavanje / iskopčavanje, ili automatski primjenom podnog osjetila
temperature i odgovarajućeg termostata, kojima se osigurava održavanje
željene temperature poda.
Razne izvedbe termostata omogućuju, među ostalim, automatsko reguliranje
niže temperature noću, kao i vremensko programiranje kako bi se grijanje
ukopčalo onda kad je potrebno ili kad je električna energija jeftinija.
Takvo programiranje osigurava osobito štedljiv rad ukoliko je električno
grijanje projektirano kao akumulacijsko. Tada plivajući estrih s ugrađenom
grijaćom mrežom akumulira i oslobađa toplinu u programiranim periodima.
Za dodatnu učinkovitost i jednostavnost moguće je postaviti ili pojedinačne
timere ili centralnu upravljačku jedinicu koja upravlja određenim grijaćim
zonama.
Ostale pogodnosti
Izvedbom grijanja u sekcijama moguće je ukopčati samo dio grijaćeg
sustava, bez ikakvih gubitaka, što je kod toplovodnih sustava nemoguće,
jer su gubici cijelog pogona preveliki da bi djelomično grijanje bilo
isplativo.
Grijaći sagovi kao prijenosna podna električna grijanja su posebna novost
u tehnici grijanja. Grijaća prostirka može se koristiti svugdje gdje
se za to ukaže potreba i gdje postoji električna utičnica. Pogodna je
za polaganje ispod sagova na prolazima, u redovima ispred klupa, uz
oltar i ambon, na pjevalištu i.t.d. Izrađuju se od više vrsta materijala,
s raznim površinskim prevlakama, te s različitom snagom grijanja. Materijali
su kruti ili elastični, lako se održavaju, standardnih dimenzija ili
izrađenih po mjeri. Priključuju se na napon 220V ili na sigurnosni napon
do 48V.
Grijanje sjedišta – grijanje je ugrađeno i aktivira se sjedanjem. Temperatura
grijanja je regulirana na 27°C na gornjoj površini, dok se s donje strane
ugrije do 45°C kako bi toplina isijavala prema nogama, bez uzdizanja
prašine s poda. Sjedalo se zagrije za par minuta, a potrebno je samo
predvidjeti utičnicu na kraju svakog reda klupa. Grijaći se elementi,
naime, električki povezuju jedan za drugi i na kraju reda se spajaju
kabelom na pripremljenu utičnicu. Ovakvo se grijanje primjenjuje u hladnijim
podnebljima, a prednost je aktiviranje u momentu korištenja i automatsko
iskapčanje nakon upotrebe.
saznajte više>>> Jednožilni
i dvožilni grijaći kabeli stalne snage |