Primjena

Električno grijanje vanjskih površina isključuje potrebu za čišćenjem snijega i leda, kao i za posipavanjem površina solju ili drugim sredstvima koja su ekološki neprihvatljiva, onečišćuju površinu i uništavaju oblogu, često kamen ili kvalitetnu keramiku.
Primjena električnog grijanja omogućava uspješno korištenje sustava automatske regulacije, čime se bitno doprinosi uštedi energije i djelotvornosti sustava.
Električno grijanje primjenjuje se kao zaštita od zaleđivanja svih vanjskih površina, pločnika, prilaznih staza i stepeništa, kolnih prilaza, rampi i parkirališta, kao i za grijanje vodilica kliznih vrata na kolnim ulazima.
Primjenjuju se i za otapanje snijega i leda na usponima i zavojima cesta, te za grijanje voznih traka na mostovima, vijaduktima, branama i nadvožnjacima na kojima postoji opasnost od zaleđivanja. Električnim se grijanjem sprečava zaleđivanje kolnih površina uz naplatne kućice, te u autopraonicama.
Na gledalištima otvorenih sportskih objekata električno grijanje ne samo da uspješno rješava problem čišćenja snijega, već i brine za zdravlje i udobnost posjetitelja grijući sjedala.

Zaštitno grijanje protiv snijega i zaleđivanja

U površinu koju želimo grijati ugrađuje se automatski regulirano električno grijanje koje radi u optimalnom režimu zasnovanom na signalima podnog osjetila i programu mikroprocesorskog regulatora.
Grijaći elementi, u obliku sagova-mreža, formiraju se na osnovu tlocrta grijane površine. Grijači se projektiraju ovisno o opterećenju prometne površine i o vrsti površinske obloge (asfalt, beton ili obloga kamenom ili keramikom). Pri dimenzioniranju snage grijača važno je sagledati gubitke topline da bi se temperatura podigla iznad nule, da bi se otopio led, kao i gubitke na susjedne površine, gubitke zbog vjetra i.t.d.
Podno osjetilo koje se ugrađuje u podnu površinu na mjestu najkritičnijih uvjeta ima dva mjerila, mjerač temperature i mjerač vlage, te daje podatak o kritičnoj temperaturi i o prisutnosti vlage, bilo u smrznutom ili otopljenom stanju.
Ukoliko je temperatura ispod nule, minijaturni grijač u sondi se ukapča u pravilnim vremenskim razmacima i otapa snijeg ili led koji se eventualno nalaze na površini sonde. Time se ovlaži materijal između dvije elektrode u osjetilu, mijenja se električni otpor među njima, što regulator bilježi kao podatak o vlazi, odnosno ledu.
Regulator iskapča grijanje uvijek kada nema vlage/leda, a ukapča ga samo ukoliko istovremeno ima vlage, a temperatura je u kritičnom području, od -20°C do +5°C.
Osjetljivost regulatora na vlagu može se podešavati, ovisno o agresivnosti oborinskih voda. Čišća je voda, naime, lošiji električni vodič nego gradska, smogom i drugim nečistoćama zagađena voda, pa regulator u čišćim uvjetima treba podesiti na veću osjetljivost na vlagu nego u npr. gradu.

Ugradnja

Sustav za grijanje postavlja se neposredno ispod površine koju treba osigurati od poledice. Grijaći elementi se postavljaju ispod betona, betonskih ili granitnih kocki ili asfalta. Mogućnost prilagodbe grijaćih kabela svakoj potrebnoj površini omogućavaju grijanje teško dostupnih ploha kao što su, npr. stubišta.
Za grijanje manjih površina dovoljno je ručno uključivanje struje i nadzor najviše temperature termostatom. Za veće površine preporučuje se automatsko nadziranje najviše temperature i vlage, koji će grijanje uključiti samo ako postoji opasnost od stvaranja poledice, čime se osigurava sigurnost i ekonomičnost.
Površine od monolitnog lijevanog betona ili asfalta
Debljina gornjeg sloja mora biti debljine najmanje 6 cm, a najmanja debljina sloja iznad grijača mora biti 3, bolje 4 cm. Temperatura na površini grijaćeg tijela je u trajnom radu manja od 40°C. Ako je grijaći kabel preblizu površine, postoji mogućnost termičkog opterećenja konstrukcije u odnosu na toplinska rastezanja.
Površine od kamenih ili betonskih blokova
Blokovi od prirodnog kamena ili betona, različitih oblika koji se slažu u pločnik sve se više primjenjuju i na grijanim površinama. Popločane površine su lijepog izgleda, mehanički su čvrste i nisu skliske radi međusobno razmaknutih ploča čiji se rascjepi popunjavaju različitim vezivima. Debljina ploča je 6 cm za nogostupe, a za veća opterećenja i do 14 cm. Debljina pločnika i popuna razmaka između ploča utječe na brzinu grijanja površine koja kod ovakvih pločnika može biti sporija nego kod lijevanih površina. Grijanje površina pokrivenih pločama debljim od 8 cm koristi se samo u iznimnim slučajevima.
Površine od epoksidnih smola
Ove su smole neobično čvrste i u tankom sloju daju dovoljnu čvrstoću podnim površinama, pa je grijaći sag moguće ugraditi neposredno u sloj smole. Debljina sloja iznad grijača mora biti samo tolika da zaštiti grijač od mogućih oštećenja.

saznajte više>>> Jednožilni i dvožilni grijaći kabeli stalne snage