Spremnici i cjevovodi u industriji moraju se često grijati da se nadoknadi izgubljena topline u okolinu, a nije rijetko da se moraju izvana dogrijavati zbog postizanja temperature medija na iznos potreban za ispravno odvijanje tehnološkog procesa.
Najčešće se takvo grijanje mora postavljati na transportne i signalne cjevovode u svrhu zaštite od smrzavanja i razbijanja, zbog sprečavanja kristalizacije ili stišnjavanja nekih medija kod pada temperature i sl.

Toplovodna i parna grijanja, koja se primjenjuju u tu svrhu, skuplja su u investiciji i teža za održavanje od električkih iako negdje imaju i prednosti u odnosu na električka grijanja. Primjenom samoregulirajućih električkih grijaćih traka električka popratna grijanja postaju s razlogom vrlo popularna. Snaga grijanja se na svakom mjestu takve trake mijenja u ovisnosti o temperaturi na kojoj se nalazi, pa se uloga termostata mijenja od namjene za reguliranja temperature na samo vršno izbacivanje grijanja.

Izvedbe takvih samoregulirajućih grijaćih elemenata mogu imati razne ovisnosti o temperaturi: od linearne do Z-karakteristike zavisno o primjeni. Linearne su pogodne za primjenu kod grijanja na stalnoj temperaturi kada se gubici linearno mijenjaju s temperaturom okoline, a Z-karakteristika je na pr. pogodna kod nagle povećane potrebe za grijanjem oko točke zaleđivanja.

Materijal od kojega se prave takva grijaća tijela, trake ili radijatori, sastoji se od PVC materijala razne rastezljivosti s temperaturom u kojemu su utaljena ugljena zrnca. Kako se taj materijal rasteže tako se zrnca ugljena udaljavaju ili zbližavaju i ukupnom materijalu se mijenja električki otpor. Ovaj materijal povezuje paralelne bakrene vodiče na koje se dovodi električki napon. Poprečna struja među bakrenim vodičima daje promjenljivu snagu grijanja.

Takove grijaće trake izvode se zaštićene osim elektroizolacijskim slojem još i metalnim opletom i vanjskom zaštitom otpornom na kemijski agresivnu okolinu ili na ultravioletne zrake. Uvijek su vodonepropusne. Izvedbe ovih traka i pripadnih spojnica omogućavaju njihovu primjenu također u eksplozijski ugroženim prostorima.

Još daljnja prednost ovih samoregulirajućih traka je u jedostavnoj montaži tj. trake se režu na bilo koju dužinu na licu mjesta po potrebi i nije potrebno njihovo konfekcioniranje u tvornici. Također nema opasnosti od pregrijavanja na mjestu gdje se dodiruju, jer se umanji snaga grijanja zavisno o temperaturi na tom mjestu.

Samoregulirajuće grijaće trake i radijatori uspješno se stoga primjenjuju na posudama i cjevovodima vode, mazuta, masti, plina i dr.u ormarićima sa elektroničkom opremom ili signalnim cjevovodima, za grijanje preostale vlage u pneumatskim postrojenjima i dr.

Ako se ovakove trake postave u prostore kao npr. sušare, onda se njihovo svojstvo promjene otpora s temperaturom koristi za signalizaciju požara.